Albumi
  


 

 

 
   


 
 
Lidija o tradicijskoj narodnoj glazbi:  
 

 

Stihovi tih pjesama govore o čovjeku koji je živio puno više u skladu s prirodom, koji od prirode nije uzimao previše, nego je znao dokle može ići. Jer, kao što priroda daje, ona i uzima kada se pretjera.
Činjenica je da čovjeku u današnjem tehnološkom svijetu, kad samo gleda kako će se okoristiti, sve to i vraća u negativnom smislu. A tradicijske pjesme govore o tome. Možda ne o nekakvim kataklizmama, katastrofama, ali govore o toj mjeri, često puta i na bajkovit način ako se radi o mitološkim pjesmama, o odnosu čovjeka prema Suncu, prema oblacima, Zemlji, životinjama, biljkama, tako da su to nekakve male mudrosti koje u sebi skrivaju puno više ako čovjek ima vremena i osjećaja da pronikne  malo više između redaka.
Naravno da danas mladom čovjeku treba približiti pjesmu koja je možda nastala prije 200-300 godina. Meni se čini da se teško može uspostaviti most sadašnjeg čovjeka s onim vremenom prije nekoliko stoljeća. Treba ponuditi suvremeni kontekst u kojem će ta pjesma zaživjeti na jedan novi način, a opet sačuvati vrednote koje baštinimo od svojih predaka i koje želimo prenijeti dalje. Mislim da je to najvažnije.
Indijanska kultura ima to na jedan drukčiji način sadržano u svojoj tradiciji, u odnosu  prema sebi samima. Djeca su odgajana tako da jako drže do onoga što stariji misle. Kod nas su stari ljudi u rezervatima, u staračkim domovima ili su marginalna grupa ljudi koji više ne žive u skladu s vremenom, ne bave se kompjuterima, oni po mišljenju mladih ne znaju ništa, oni su suvišni. Mislim da to nije dobar način razmišljanja.
Jer tehnologija se razvija, ali ta životna mudrost, veza čovjeka sa samim sobom, s tlom i s precima čini harmoniju. Ako se nešto od toga uništi, izmakne kontroli ili se izuzme iz tog sustava, onda to više nije cjelina, to nije cjelovita slika od dijelova, već joj nešto bitno nedostaje.