|
Stihovi tih pjesama govore o čovjeku koji je živio
puno više u skladu s prirodom, koji od prirode nije uzimao previše, nego
je znao dokle može ići. Jer, kao što priroda daje, ona i uzima kada se
pretjera.
Činjenica je da čovjeku u današnjem tehnološkom svijetu, kad samo gleda
kako će se okoristiti, sve to i vraća u negativnom smislu. A tradicijske
pjesme govore o tome. Možda ne o nekakvim kataklizmama, katastrofama,
ali govore o toj mjeri, često puta i na bajkovit način ako se radi o mitološkim
pjesmama, o odnosu čovjeka prema Suncu, prema oblacima, Zemlji, životinjama,
biljkama, tako da su to nekakve male mudrosti koje u sebi skrivaju puno
više ako čovjek ima vremena i osjećaja da pronikne malo više između
redaka.
Naravno da danas mladom čovjeku treba približiti pjesmu koja je možda
nastala prije 200-300 godina. Meni se čini da se teško može uspostaviti
most sadašnjeg čovjeka s onim vremenom prije nekoliko stoljeća. Treba
ponuditi suvremeni kontekst u kojem će ta pjesma zaživjeti na jedan novi
način, a opet sačuvati vrednote koje baštinimo od svojih predaka i koje
želimo prenijeti dalje. Mislim da je to najvažnije.
Indijanska kultura ima to na jedan drukčiji način sadržano u svojoj tradiciji,
u odnosu prema sebi samima. Djeca su odgajana tako da jako drže
do onoga što stariji misle. Kod nas su stari ljudi u rezervatima, u staračkim
domovima ili su marginalna grupa ljudi koji više ne žive u skladu s vremenom,
ne bave se kompjuterima, oni po mišljenju mladih ne znaju ništa, oni su
suvišni. Mislim da to nije dobar način razmišljanja.
Jer tehnologija se razvija, ali ta životna mudrost, veza čovjeka sa samim
sobom, s tlom i s precima čini harmoniju. Ako se nešto od toga uništi,
izmakne kontroli ili se izuzme iz tog sustava, onda to više nije cjelina,
to nije cjelovita slika od dijelova, već joj nešto bitno nedostaje.
|
|