"KNEJA"/KNEYA (CBS, Zagreb, 1999.), LP - 44:46  
 
naruči CD >>  
Kneja-posljednji Lidijin CD
design naslovnice: Krešimir Zimonić

Lidijin drugi samostalan CD sadrži interpretacije 10 narodnih pjesama i 3 autorske:

1. Mitovi i legende (autorska
2. Šajdirajda (autorska
3. Na Ivanjsko navečerje (Podravina
4. Grad se beli (Međimurje
5. Ivek sinek se je ženil (Međimurje
6. Zimska pjesma (autorska
7. Jedempot je išla mama (Međimurje)
8. V Kotoribi cug mašina fučnula (Međimurje
9. Kiša pada, trava raste (Hrvatsko zagorje
10. Šetala se lepa Mara (Međimurje
11. Jedno jutro (Slavonija
12. Liperka (Prigorje/L. Bajuk/D. Pecotić
13. Sve su dike u kolu (Slavonija

Promotivni glazbeni spot na pjesmu "Šetala se lepa Mara" režirao je Radoslav Jovanov Gonzo.

 
   
OSVRTI
    "...Dvije krucijalne odlike i nadalje krase glazbeni rad Lidije Bajuk - fascinatna odmjerenost,
ali i silna ekspresivnost interpretacije, što sve u suglasju s isto takvim aranžmanima pridonosi
da njezina glazba upravo osvaja svojom meditativnom, ali i oniričkom ljepotom..."

(Delimir Rešicki, "Glas Slavonije")

 

"...Naime, izrazito narativna i bajkovita, obdarena sjajnom glazbenom izvedbom,
lucidnim etnomuzikološkim začinima, te zaštitnim znakom Lidijine izvedbe - emocionalnošću,
"Kneja" je rafiniran komad osebujnoga ´trubadurskog´ iskaza..."

(Zlatko Gall, "Feral")

 

"...U svakom slučaju, ovo je album koji će se bez knjige nešto teže shvatiti,
zato put pod noge; nabavite knjigu i čitajte...A svako novo saznanje tumačite u beskonačnost
i ponovo mu se vraćajte, jer takva je priroda albuma i knjige, a i same mitološke "Kneje"."

(Vladimir Horvat)

 
UVODNI TEKST


Palim svjetlo kako bih odagnala mrak, zabludu i samoću. Mrmljaju sjene, bruji tlo pod mojim nogama,
škripe drvena vrata, iznenada preda mnom širom otvorena. Koliba i ja, poput jabuke i sjemenke,
opraštamo se šutke jer znamo da svjetlost traje srcem, baš kao i miris sjećanjem.

Granje se razmiče, uz trag travke niču, svjetlucaju oči zvjerinje. Osvrćem se u slutnji.
Osamljeni dimnjak sveudilj mi domahuje. Daleko iza njega, na krčevini, moj Bože, svijet se ruši!

Trčim plačući jer moram dalje. Spotičem se o korijenje i krvarim koljenima. Odnekud poda mnom
šuštavi lisnati ležaj i košutica što mi njuškom vida posjekline. Kraj obližnjeg duba svjetlooka
nemuštim šapatom potiče vatru: “Ne boj se! Ovdje si zaštićena. Razumiješ li? Ovdje si zaštićena.”

Smirena sklapam oči. Njene ću riječi upamtiti...

NATRAG