USPOMENA
Vlatko Škurla

Ostala su razapeta 'idra
Kad san parti a želi se vratit
Zašto tako pitan te živote
Koliko san za to mora patit

 Još je tamo moja kuća stara
U kojon san živija ka dite
Za vratima kudije vretena
Uspomeno, baš si nesmiljena

U kantunu i lopar još stoji
Vidin naćve, kraj njih friška štruca
Do samara još složena užad
Izila se od zime i sunca

Sve to ćutin ka da je jučer
Za vrimenon svojin srce tuče
Te kadene, ramine, trepija
Još su mome srcu najmilija

Vodija me život u tuđinu
Sve mi pari da je jučer bilo
Još čuvaju od mladosti dvori
Prvu jubav ča je srce snilo