SJEĆAŠ LI SE MAESTRALA
Igor Brešan

U meni i sad budiš sav nemir jednog sna
Prestani, što me ludiš, sasvim sam blizu dna
Nos crveni kraj klavira, već znalački tipke dira
A suknjica nema mira, još prikrit ne zna stid

Sjećaš li se maestrala, puna suza ti si zvala
Kad porastem druge zime, past će na te prst sudbine

U pjesmi vjere nema i loš me prati glas
Tko daje r'jetko prima, na koncu moli spas
Zle slutnje nas more samo, sa pedeset se ne damo
Dan stariji više znamo, ti mijenjala bi baš sv'jet

Rajske staze ludost mame, takve kušnje nisu za me
Stari momci cure jure, mladost bježi, pa se žure