OSTAV' SE VIŠE MORA
Boris Papandopulo – I. Furčić

Opet se jutros naš ćale k moru sprema
Opet ga, majko, ni danas s namin nema
Na sinjem moru po sve je dane, noći
I ni mu brige do kad će doma doći
Postelja, spizi i sve vonja po ribi
Da jadna mati od svakoga se stidi
A meni, ćale, znaj sve se ovo smuči
Jer nikad mira rad toga ni u kući

Ostavi ćale, vesla, brod i more
Ostav' se mora tog, ča uze sve tvoje zore

Jadnog li majko, tog našeg življenja
Našega ćale nam nikad s nami nema
O, zašto, majko, ti ribara baš uze
Pa tvoje lice vas život peru suze
Ti radi sloge uz svu tu muku tešku
Mriže mu krpiš i kupuješ mu ješku
I s čalom dižeš se ti u svaku zoru
I nosiš artu, pratiš ga sinjem moru

Ostavi ćale, vesla, brod i more
Ostav' se mora tog, ča uze sve tvoje zore
Ostavi artu svu, te mriže, feral, osti
Ol' ćeš na moru tom ostavit stare kosti