KAO MORE
Dinko Fio

Čas je mirno u bonaci
Tek po njemu lahor plovi
Pa se potom uznemiri
Propinje se i zapini
A nad njime oblak črni
Plamenom se strilom bliska
I gromom se grom razgrmi

 Sve se začas opet smiri
I zablista pred večerjem
Kad je sunce razapelo
Jasnu dugu ispod neba

Ispod neba plavetnoga
Kroz kapljice kako suze
Kako suze radosnice

Pa se pitan zašto tebe
Zašto tebe tako volim
I sve slutim da je zato
Jer si ista kao more

Sa svim svojim razlikami
I sve iste Božje sile
U tebi su sačinjene
I ti plivaš i ponireš
U prostranstva tajnovita
I dubine neizmjerne

Kako riba kojoj more
Jedina je domovina
Tu sanjariš u tišini
I neveri iznenadnoj

 U vrelini zlatnog sunca
I noći pod zvizdami
A na zemlji brodolomi