IZ TOVERNE PISMA ZVONI

Pusta riva u te kasne ure
Spavaju kale u svom noćnom miru
Po škuri volti parovi se žure
Tek misec stari gradom je u điru

Još samo Frane dežura pod smrikon
Pušta je opol i crno ka misna
Pronija se glas prozvali ga lipo
Grla se kvase kako iđe pisma

Iz toverne pisma zvoni
pomalo je sjetna duga
Nekada je bila radost
A sada je samo tuga 

 Artišti težaci i po koji fakin
Uz lumacu bumbe, kad mukti se dava
Priliju se strofe, tenorima laki
Šoto voće cili svit već spava

I prije neg zadnja utrne se svića
Laku noć već triba tako je to vikon
U novome danu bolja biće srića
A navečer jopet vid´mo se pod smrikon