DUŠA U KAMENU
Vinko Lesić - Jakša Fiamengo

Kamen ima dušu, zna bi reć moj ćaća
Sve iz njege krene, sve se njemu vraća
Zna ponavljat pismu i kad sve se stiša
I kroz vrime trajat ka sunce i kiša

Ko bi svitlost skupja i navija vure
Ko bi sja nad moren i pridrža škure
Ko bi vengo kamen ča kroz vike vika
Stoji sam po nebon ka duša čovika

Nestanu brodi u moru
Potonu judi u vrimenu
Ali neće, nikad neće
Ova duša u kamenu

Zna nas ladon ličit i samoćon vezat
Obilit nan kuću i u san urezat
Zna izložit puku i od vitra skriti
Ogrijat nas zimi i razladit liti

Put nan je poploča, panti ča smo bili
Kad smo u nevoji križen nas natkrili
Zna odolit svemu, ne more se raspast
S kamenon se rodih i pod njim ću zaspat