Besput BESPUT”, pjesme (SKUD “I. G. Kovačić”, Zagreb, 1992.)
OSVRT

"...Bajukova gradi zvonke sonete i pitke aleksandrince, a naročito uspješno koristi staccato cezure i čar neobične (matoševske) rime. Ne plašeći se ni najbanalnijeg rekvizitarija, pa ni toposa poput Orfeja i Euridike... ona dopadljivo sklada “pjesni na starinsku..."

(Tonko Maroević, “Nedjeljna Dalmacija”) 

CITATI

 


OFELIJA 

Veslam prema dnu
i pijeskom zasipam se.
Brodim u svijet tajni
mrtva sad u snu.
Zvijezde pale luč
i gori morski drač.
Pod stijenom sedma vrata,
u ruci zlatni ključ.
I ne znam gdje,
i ne znam kamo
odnosi me mrak.
Tko li to
prati me,
lomi trn uz trag?
I ne znam gdje,
i ne znam čije
to ruke kradu mi dah.
Tko li plač moj okiva,
u blistavi pretvara prah?
Obrasla algama
slutim zašto kamen traje.
U Kraljevstvu crnog vira samo oči sjaje.

ZNAMEN

U pustari, na kamenu nađoh prsten sjajni.
Znamen s neba tko mi šalje? Noć prepuna tajni.
Prsten planu, naglo zgasnu. Mjesec sluzi gusto.
Zaslijepljena tražim prolaz. Gori polje pusto.


Zvijezde pletu zlatne mreže, love meteore.
Posrnula dižem pogled. Sad planine gore.
Zemlja puca. Nemam kamo. Dimna ruka guši.
Moram poći. Što je dalje? Iza - svijet se ruši.

Ispred - voda. Splav me nosi.
Kroz tišinu rijeka teče.
"Dobrodošla,” netko reče.

Sad je rijeka s druge strane.
Rijetko bilje, grimiz-paun.
Lutnju svira starac-klaun.

  NATRAG