10 GUITAR STORIES – Nebojša Buhin Nebo & The Downstrokes

Iako se već 12 godina bavi glazbom, s dva albuma i nekoliko nastupa s bendovima, Nebojša Buhin tek će se ovih dana predstaviti široj hrvatskoj publici. Njegov instrumentalni CD pod nazivom 10 Guitar Stories objavit će nakladnička kuća Dallas Records. Riječ je, kako to i naziv govori, o deset zasebnih gitarskih priča. Glazbene teme vjerojatno će vam već nakon prvoga slušanja lako ući u uho i ubrzo ćete tražiti još, još i – još. Stremi li Nebo, kako ga odmilja zovu, uistinu nebu i je li on buduća nova snaga domaće scene, provjerite u redovima koji slijede…

N: «CD 10 Guitar Stories je nastao kao dobar splet okolnosti. Nije mi bio cilj da se nešto od toga isfura. To je glazba koju radim već prilično dugo. Poklopilo se da su te pjesme napokon i snimljene onako kako sam htio. Sada se našao i nakladnik kojemu se to činilo zanimljivim, ali bih te pjesme snimio i da se za njih nije našao izdavać. Radim ih za svoj gušt. One možda jesu drukčije, ali nisu nespojive i možda mi je zato još draže da ljudi u njima otkriju nešto sasvim deseto. Nadam se da će plča dobro proći iako sebe ne vidim kao novu zvijezdu na nebu hrvatske glazbene scene.»

Gdje se onda vidite na tom nebu?

N: «S obzirom na trendove te na ono što se događa na radiju i televiziji, ne očekujem velika čuda. Očekujem da će ploča dobro proći kod glazbenika, ali ne samo kod njih. To je ploča rađena s glazbenicima za glazbenike, ali je zapravo album za obične ljude. To je prilično mainstream ploča. Nije mi to bila namjera, ja jednostavno tako radim. Važno mi je da se pjesme svide nekome tko ne sluša nužno gitarističku glazbu, jer to je pomalo atipičan gitaristički album. To mi je najbitnije, da se ljudima svidi takav album i da im nije dosadno.»

Kako su vas primili u vašoj nakladničkoj kući?

N: «Bilo je to malo čudno. čuli su dio materijala i nisu baš imali cijelu sliku onoga što bi 10 Guitar Stories trebale dati jer je svaka pjesma drukčija. Primjerice, pjesma koja je odabrana za spot, New Shoes, je potpuno različita od ostatka materijala. Gospodinu Bizoviću smo pustili jednu pjesmu koja počinje violinama i čovjek je bio prilično šokiran. Očekivao je tipičan gitaristički album s hrpom gitara i mislim da ga je ovo zapravo još i više obradovalo.»

32-ogodišnji Bjelovarčanin je još kao klinac sam počeo svirati gitaru. Kaže da su ga uvijek zanimale sve vrste glazbe: «Sve sam slušao i tako sam naučio svirati. To je najbolji način da se nauči svirati. Treba sve slušati, biti otvoren za sve i, ako to možeš, svirati gotovo sve – tako ćeš najbolje naučiti. Nema što nisam svirao, na dječjim festivalima, jazz, bio sam prateći glazbenik naše poznate pjevačice. Sve je to škola, i iako to možda nije muzika koju bih radio i skladao, to je iskustvo iz kojega se nešto može naučiti. Igrom slučaja završio sam prije 3 godine u Hamburgu i tamo sam se spojio s Inusom, koji radi jednu vrstu housea - i s njim sam radio studijske snimke. Došli smo i do Aquarius Recordsa, koji je jedan njegov singl objavio na svojoj kompilaciji, a Inusa je bio i prvi strani prezenter na Porinu. Iako to što on radi i nije neka moja glazba, bila mi je zanimljiva ta suradnja jer sam s njim prvi put svirao uz crnačku ritam sekciju. To je potpuno drukčija scena, osobito u Njemačkoj – klubovi, house… On također gostuje na mojem CD-u. Doduše, na njemu više priča nego pjeva, ali tako možemo reći da na 10 Guitar Stories ima i vokala, ha ha … Inusa je super tip, frendovi smo i dobro ga znam. Sada svatko radi svoju glazbu i možda ga početkom iduće godine dovedemo na promociju albuma.

Tko su vam bili glazbeni uzori?

N: «Moj brat je kao klinac imao bend i on je glavni krivac za to što se bavim glazbom. Uvijek sam bio uz njih i to me je jako zanimalo. Uglavnom sam i odrastao na njegovim pločama. Gitaristički mi je uzor svakako Eric Clapton, ali su tu najmanje bitni gitaristi. Mogu podjednako uživati u Tomu Waitsu ili nečemu što uopće nema gitare – bitno mi je postoji nekakva priča. Najdraži su mi ljudi koji imaju dobre pjesme, dakle, kompletni autori. U svakoj glazbi nešto može biti odlično – od 70-ih do Toma Waitsa, K. D. Lang ili Eryke Badu. Ja sviram gitaru, a da znam bolje pjevati, možda bih i pjevao. Sječam se da mi je brat i kupovao ploče. Valjda je slutio daće nešto biti od mene, pa mi ih je donosio uz preporuku što bih trebao poslušati. Clapton je dobar zato što nije virtuoz na gitari, ali radi sve – piše pjesme i pjeva. Stinga također volim jer je i on kompletan autor – takvi su mi ljudi najdraži.»

Imate li osjećaj da za instrumentalnu glazbu dolaze bolja vremena?

N: «Možda i ne samo za instrumentalnu, ali za glazbenike općenito da, zašto ne? Retro je u modi, tu su sastavi poput White Stripes… a to nužno zahtijeva žive instrumente. Dakle, već će to klince potaknuti da sviraju gitaru, bas itd. Postojat će i druge stvari poput Story Super Nova gdje će se pjevati neke druge stvari, ali i to je dio biznisa. Vani instrumentalna glazba nikada nije ni zamrla, a i u nas ljudi znaju tko su Pat Matheny ili Jean Michelle Jarre – možda dolaze bolja vremena.»

Hočete li od 10 Guitar Stories moći živjeti?

N: «To zapravo ne znam. To je mala avantura. Treba dosta raditi i sve će se nekako, prije ili kasnije, isplatiti. Ne vjerujem da bi bio super pametan potez okupiti sastav i napraviti turneju. To će ipak ostati u nekim užim krugovima. Donekle je dobro što je to mainstream glazba pa može privući ne samo znalce ili ne samo ljude koji sviraju gitaru. To je glazba slična onoj koju izvodi australski gitarist koji je nedavno gostovao u Kastvu, Tommy Emmanuel. I on svira akustičnu gitaru, ali to čini na jako zabavan način. Zanimljiv je i svi ga vole slušati. Tako bi to trebalo raditi. Nije to lako napraviti jer je rijeć o glazbi koja pretpostavlja dobre glazbenike.»

Jeste li ih uspjeli okupiti za javno predstavljanje?

N: «Nadam se da će to biti izvrsni glazbenici s mojega CD-a: Damir Šomen, Gojko Tomljanović i Alen Svetopetrić i Borna Šercar. Jako je teško očekivati da budu stalno uz mene, ipak su oni odlični i vrlo traženi glazbenici. Sjajno je što su uopće htjeli sudjelovati na 10 Guitar Stories. Drago mi je da su se stvari prvi put tako poklopile pa sada i sam osječam da je moja glazba dobra i da može funkcionirati. Naravno, što su bolji glazbenici, i glazba je bolja. Nadam se da ćemo uskladiti termine i da će moći barem ponegdje odsvirati moj materijal.»

Tomislav Čuveljak nedavno mu je snimio prvi video spot, a radio je i fotografije za omot CD-a. Najavljeni video za New Shoes još nije montiran, ali diplomirani sociolog Nebo opisuje kao brzu pjesmu koja otvara album. Dodaje kako je to ono što ljudi vjerojatno očekuju i nada se da publiku to neće odbiti da sluša i druge stvari, koje su prilično drukčije.

Rekli ste da biste vjerojatno i pjevali kad biste bili vještiji vokalist. Jesu li vas u diskografskoj kući pitali zašto nemate vokal?

N: «Ne, dobro se poklopilo, oni su htjeli napraviti ediciju instrumentalne glazbe. Napravio sam neke snimke na kojima sam pjevao, ali to je stvarno bio samo štos - uopće nemam takvih ambicija. Ali volim raditi takve pjesme, pjesme koje se pjevaju - normalne pop pjesme. Bilo bi zanimljivo naći nekoga tko bi ih pjevao. Katkad sam pokušavao s nekim pjevačima, ali s rezultatima nisam baš bio oduševljen. No, možda bude i toga. Moje gitarske priče su u biti album s pop pjesmama.

Rad na albumu je završen. Stvaraju li se već i neke nove, još bolje teme?

N: «Svakako, u glavi već imam neke nove pjesme. Znam ih napamet. Bilo bi prekrasno kada bih se mogao spojiti na računalo i pretočiti ih unutra onako kako sam ih zamislio i odsvirao u glavi. Najteže je glazbu koja vam svira u glavi napraviti u zbilji. To je vječita borba jer ona baš nikada ne zvuči tako kao što zvuči u savršenom bendu u mojoj glavi. Pjesme nastaju brzo, ne rade se one 2 godine, već su gotove u nekoliko dana. Treba ih samo realizirati tako da to zvuči super. Zapravo, čekam da album krene pa da snimamo dalje. Glupo je stati samo na 10 pjesama. Imam ih još barem triput toliko.»

(Branka Muvrin)